Majdanpečka je ulica kojom prolaze sprovodi. A kad živiš kraj te ulice još kao dijete naučiš da prepoznaješ doba pokojnika na osnovu brzine hoda i glasnoće razgovora okupljenih. Ako vlada grobna tišina koju samo povremeno pocijepa neki jecaj i ako ljudi sporo i tronuto hodaju, jasno je da je pokojnik mlad, možda čak sin jedinac […]
Arhive kategorija: Zaboravljene priče
Petnaest kilometara naizgled sasvim običnog puta nalaze se između Banjaluke i Čelinca. Kažem, naizgled, jer nema običnog puta na ovom svijetu. Svaki put nosi svoju priču i svaka priča je jednako važna. Rimske kaldrme kojima su hodali Cezar, Antonije ili Sveti Pavle samo su naizgled bitnije od provincijskih sokaka iz neke balkanske pripizdine. Razlika je […]
“Kad sam otišao dolje za mene je to bila druga planeta. Pogotovo Zambija, to je ona prava divlja Afrika. Crvena zemlja, a kad oblake gledaš čini ti se da ih možeš dohvatiti rukom, koliko nisko stoje”. Tako je započeo priču Željo Babić, čovjek s kojim je Hodoljub jedno vrijeme imao čast da dijeli kancelariju. – […]
„Neopisiv je doživljaj tog ogromnog prostranstva, gdje kad se okreneš od jutra do naveče možeš da se vrtiš stalno, 360 stepeni, nigdje drveta, nigdje brda. Ali doživljavaš neku drugu ljepotu. U oblacima, u moru koje diše, u nevremenu koje se približava, u oluji koja se gasi, koja nestaje, a ti si sretan da je brod […]
Ima jedna narodna pjesma kad car Lazar, koji u stvari nije ni bio car već knez, pošalje Miloša Obilića u Latine da pokupi harač, a on upadne u raspravu sa “lukavim Latinima“ o tome čije su crkve ljepše. Pa u jednom trenutku kaže on njima: Vi ste mudri, gospodo Latinska, Jeste mudri al’ zborite ludo! […]
Putujemo i zbog ljudi. Oni koje upoznamo na putovanjima vječito ostaju dio nas. Postoji i ta vrsta ljudi od kojih možemo biti razdvojeni godinama, zbog udaljenosti, zbog života, zbog obaveza, ali svaki put kad se sretnemo kao da su samo trenuci prošli. Jednom sam dobio priliku da odem u Bugarsku na razmjenu studenata i otišao […]
To je skoro apokrifno poglavlje naše skorije istorije. Nakon dvadeset godina iskustva sa vizama i poniženjima čekanja u redovima i trpljenja domaćih egomanijaka u stranim ambasadama čovjek nekako kao da se boji da priča o putovanjima. Danas imamo otvorene granice, ali para za putovanja baš se i nema. Putuju mladi koji “znaju šeme“, seminari preko […]
„Otišao Ciga u Njemačku i vratio se nakon tri godine kući. On na vrata, kad tamo ciganka i tri gola momka…“ I tako dalje. Koliko puta sam slušao šale i viceve ovog tipa? Pričao. Smijao se. Taj smijeh koji me je povezao sa mnogo novih a učvrstio veze sa starim prijateljima. Iz tih kratkih pošalica […]
Na oko tri kilometra od centra Čelinca nekad se nalazio grad koji su još Iliri počeli graditi da bi kasnije nastavili svi koji su prolazili ovom zemljom. Ovo je priča o tom zaboravljenom gradu.
„Beskrajne su tajne provincijskih biblioteka.“ Ova Basarina rečenica mi je prosto iskočila pred oči kad sam prije par dana krčeći put kroz svoju sobu slučajno iskopao malu brošuru od svega osam strana Muzeja Bosanske krajine (današnji Muzej Republike Srpske) iz 1990. neobičnog imena „Melanezijska zbirka.“ Otvorio sam i to je bio jedan od onih trenutaka […]
hodoljub 