Atina ili priča o uniformama, zidovima, parkovima i jednom psu (II dio)

Početkom septembra 2005. stajao sam na Akropolju i s nevjericom gledao Atinu pred mojim očima kako se presijava, sva u bjelini. Mislio sam tad da bi bilo logično da Atina nosi ime bijelog grada, jer je ta bjelina prodirala i kroz zatvorene kapke. Obećao sam sebi u tom trenutku da ću se tamo vratiti jednog […]