Zagreb ili priča o pivu, patriotizmu i prostitutkama

Zagreb je previše blizu da bi čovjek toliko kilavio sa odlaskom do njega, ali meni je opet nekako trebalo više pokušaja da ga posjetim kao što je red.  Prvi put kad sam išao u Zagreb završio sam ni manje ni više nego na predizbornom skupu HDZ-a. Nisam, naravno, išao da slušam hadezeovce, išao sam u Zagreb zbog njega samog, ali taj dan je bio neki koncert i ja sam na njemu završio. Kasnije kad sam došao do Trga bana Jelačića i pogledao ikonografiju bilo je jasno da je taj koncert organizovao HDZ. Bilo je to, ako se ne varam, u jeku izborne trke između Ive Josipovića i Milana Bandića, a datum je bio 23. decembar 2009. Josipović je oko sebe okupio ljude koji stvaraju malo drugačiji zvuk, od Gorana Bareta do Elementala, a za HDZ su svirali izvođači malo izraženije „patriotske provenijencije“ kao što je Prljavo kazalište, Miroslav Škoro i njema slični.  Ali tada sam ostao samo jedan dan, tačnije, manje od jednog dana, došao u podne, vratio se oko ponoći. Kao da nisam ni bio.

zagreb

Stvarno ne znam kako se zove ovaj park

Druga moja posjeta Zagrebu bila je 16. maja 2010. godine i pamtim to zbog jednog drugog koncerta koji je bio cilj moj odlaska tamo. Taj dan je bio koncert Metalike na Hipodromu, a ja sam ga dugo i željno iščekivao. Ali tog maja je padalo toliko kiše da je Hipodrom izgledao kao jedan veliki svinjac, samo gomilom čupavih i blatnjavih svinja u njemu. Kiša je padala deset dana pred koncert, na dan koncerta, a vjerujem i nakon njega. Mislio sa da gore od toga jednostavno ne može. Ispostavilo se da je skoro svaki sljedeći maj bio bar duplo gori. Ali ni taj put ja zapravo nisam ni vidio ni osjetio Zagreb kako treba, jer smo otišli na stadion i odmah nakon koncerta smo se vratili kući.  Kao da nisam ni bio.

Treći put nisam posjetio Zagreb kad sam se jednom prilikom vraćao iz Trsta pa sam u Zagrebu hvatao bus za Banjaluku. Bio je 18. mart 2011. Pamtim to zbog dvije stvari, em sam na taj dan rođen prije 28 godina, em je i taj dan bio jedan koncert u Zagrebu, grupe Fejtles, a ja na njemu nisam mogao da budem. Sjedio sam na autobuskoj stanici iliti kolodvoru, čekao bus i činilo mi se kao da čujem zvuke jedne od omiljenih mi grupa u tom periodu kako dopiru iz gradske vreve, a ja zbog milion i jednog razloga nisam tamo. Prokleti Zagreb, pomislio sam, nikad ga neću posjetiti kako treba.

A onda smo prošle godine žena i ja skoknuli na vikend do Zagreba. Pamtim tačno i taj datum, ali bojim se da sam već i ovim prethodnim nabrajanjima umorio svoja tri čitaoca pa ga neću ovdje spominjati. I sad bi trebalo da pišem o zagrebačkim trgovima, o Gornjem i Donjem gradu, o vječitim srpsko-hrvatskim trvenjima, ali ja bih sve to nekako preskočio i pričao bih vam samo o bezbrojnim pivima, pogotovo onim tamnim, koja se mogu pronaći i popiti u Zagrebu. Realno, zašto jedan putopis ne bi bio o pivskoj ponudi nekog grada u koji odemo? Zašto svaki put da upadamo u vječiti kliše i pišemo o stvarima koje su nam svima poznate? Da li zaista treba nekome objašnjavati da naši odnosi sa Hrvatima i Hrvatskom vjerovatno nikada neće biti ni blizu normalnih i da će normalno biti samo ono kad se uz višak sreće i manjak pameti i naoružanja ne gledamo preko nišana nekog VBR-a? To možda ne treba, ali ako kao Krleža kažemo da su Srbi i Hrvati jedan te isti komad kravlje balege koji je točak zaprežnih kola istorije slučajno prerezao na pola – tu će već krenuti potezanja noža. I upravo zbog toga vrijedi pričati o pivskoj ponudi Zagreba.

U jednoj kafani imena Beertija pitao sam konobara šta imaju od piva, očekujući standardni odgovor: „Karlovačko, ožujsko, pan“ i možda još neko iznenađenje, ali mi je on rekao da ne zna, da ima 200 vrsta piva u ponudi. Dobro, rekoh, pogledaću pićovnik pa ću pogledati ubijeđen da je njegovih 200 vrsta piva ništa drugo nego metafora u kombinaciji sa prezasićenjem gričkasopstvenim poslom i vječitim ponavljanjeg jednog te istog. A onda sam pogledao dotični pićovnik i vidio da je čovjek zaista bio u pravu i da oni zaista imaju toliko piva. Pa sam odlučio da suzim želje i potražim samo tamna piva. I onda sam krenuo redom: tamni tomislav, tamno karlovačko, tamni badvajzer, tamno ovo i tamno ono, sve što sam mogao da dohvatim i sva su bila divna. Ali idućeg dana kada smo se umorili od šetnje sjeli smo u neki sasvim običan kafić u Gornjem gradu i vidio sam na njemu pivo koje se zove grička vještica. (Grička vještica je, inače, ciklus od sedam ultrapopularnih istorijskih romana Marije Jurić Zagorke koji je izlazio prije i nakon Prvog svjetskog rata, a Grič je naziv za stari dio grada iz kojeg je nastao današnji Zagreb.) Na etiketi gričke vještice piše da je to jako tamno pivo, mutne, nježne rubin crvene boje i da sa svojih 7,5 % nosi oznaku najjačeg hrvatskog piva.  Tvorci ovog piva su uspjeli da pomire naizgled nemoguće zadatke. Uspjeli su da naprave krajnje ukusno, tamno pivo, koje nije teško za želudac i kad ga pije čovjek se ne osjeća kao da je jeo kamenje, a pored toga je veoma jako i ne treba ti puno da budeš „taman“. Ukratko, savršeno pivo, možda i najbolje koje sam ikada pio, a bog i rijetki čitaoci ovih putopisnih sočinjenija znaju da sam ih podosta probao.

Zadnji put sam u Zagrebu 5. jula ove godine, a povod je bila promocija drugog izdanja moje knjige putopisa „Hadžiluk plemenitom snu“. Promocija je bila organizovana u Privrednikovom domu,  predivnom prostoru koji se nalazi u samom centru Zagreba i za koji ću saznati kasnije da postoji i aktivno radi još od 1877. godine.  Primijetio sam  da je dio prisutnih vukao porijeklo iz Krajine, a jedna krajnje simpatična starija gospođa mi je prišla i rekla da je rođena tu u Zagrebu, ali da je krštena u „ovoj ovdje crkvi“. Centar je inače u neposrednoj blizini srpske pravoslavne crkve u Zagrebu.

promocija zg

Detalj sa promocije

Nisam mogao da ne razmišljam u tom trenutku o tim suptilnim i manje suptilnim znacima iskazivanja nacionalne pripadnosti. Da li je to neki strah koji izaziva potrebu da se javiš „svojima“, kao kad ljude koje znaš samo iz viđenja pozdravljaš pri susretu u nekom drugom gradu ili jednostavno navika, da se prvo kreće od imena, od onog što govori ko si, šta si i odakle si ili nešto treće – zaista ne znam.

Da je Srbima u Zagrebu lako, i nije baš. Kao ni u ostatku Hrvatske. (Uostalom, kao ni svakog drugoj manjini bilo gdje na ovom svijetu.) Vječito osuđeni da budu manjina koju će svaka vlast iskoristiti za skretanje teme sa onih „važnijih problema“ nalaze se između čekića i nakovnja i u tom položaju im prolazi život. Ali ima i svijetlih primjera, a jedan od njih su „Novosti“, kako im stoji u opisu „samostalni tjednik srpske nacionalne manjine“. Uredništvo ovog neobičnog časopisa je napravilo jednu krajnje zanimljivu stvar. Iskoristivši stavku zakona da sve nacionalne manjine imaju pravo od hrvatske vlade na finansiranje nekog štampanog glasila oni su napravili svoje novine, ali za razliku od većine sličnih slučajeva, oni nisu pravili časopis u kojima će se objavljivati izvještaji sa folklornih večeri i slične stvari već su napravili punokrvni ljevičarski list za koji pišu feralovci Viktor Ivančić, Boris Dežulović i mnogi drugi kolumnisti krajnje kritični prema hrvatskoj vladi.

novosti

Novosti su – to kažem ne pretjerujući nijednog trenutka – trenutno jedan od najboljih listova na području našeg cjelokupnog jezičkog prostora, magazin koji je prepun književnih, filmskih i pozorišnih kritika i koji uvijek nudi svoj pogled na ekonomsku situaciju i ono što bismo nazvali društvenim problemima, a intenzitet s kojom ih predstavnici hrvatskih institucija napadaju (i srpskih, koje ih ignorišu) dovoljno jasno govori o tome da su na pravom putu. Novosti (portalnovosti.com) su jedan istinski biser u medijskom smeću kojeg je na internetu i na kioscima svakog dana sve više i više i treba da ih čitaju i ljudi koji nemaju nikakve veze sa ni sa Srbima ni sa Hrvatskom, jer njihovo polje djelovanja i nije striktno lokalno ili nacionalno. A tako ozbiljan list i treba da izgleda.

Hodajući jedno veče kroz Zagreb u Gajevoj ulici primijetio sam dosta pogrebnih preduzeća i onih kojima plaćaš članarinu da ti u odsudnom času priteknu u pomoć, ali ta ulica je isto tako na glasu kao mjesto gdje se skupljaju prostitutke. I zaista, nakon par minuta hodanja niz tu ulicu primjetismo dvije žene na uglu, sjede na stepenicama i čekaju mušterije. Izgled njihov je jasno govorio čime se bave, ali u tom izgledu nije bilo ništa romantično i glamurozno, kako to ljudi često iz nekog razloga vole da predstavljaju. Te žene su izgledale toliko umorno i istrošeno da bi svakome ko upotrijebi sintagmu „prijateljice noći“ ili „prodavačice ljubavi“ trebalo odsjeći ruku. Seks i smrt u toj ulici stanuju jedno do drugog, a to se najbolje može vidjeti na njihovim umornim licima.

13835604_1256879627679653_649779703_o

Gajeva ulica

Šta sam još primijetio u Zagrebu? Mnogi Zagrepčani vodaju pse, više nego što se to da vidjeti u drugim sredinama, a mnoge Zagrepčanke nose štrample i po ovim julskim vrućinama. Knjige su im skupe, preskupe, a knjižara ima puno i ne može čovjek da se ne zapita kolike plate imaju ti ljude i koliko tek čitaju kad je muka naći knjigu ispod 20 KM. Ne vole hodati, kao ni u svakom iole većem gradu gdje ima još neko sredstvo prevoza pored autobusa, i stalno te nagovaraju da uzmeš tramvaj da bi stigao do mjesta udaljenog 10 minuta pješke. Primijetio sam još mnogo toga, ali trebaće još mnogo posjeta ovom lijepom gradu da kažem da je to baš tako kao što mi se čini, a ne neka trenutna opsjena nastala kao kombinacija slučajnosti koja se desila i mog trenutnog raspoloženja koje je oblikovalo tu činjenicu. Ali s druge strane, sve naše impresije o određenom gradu su kombinacija slučajnosti i pogleda koji ih oblikuje, pa se opet nekada desi da iz tih odbljesaka stvarnosti izvučemo neku činjenicu. Nadam se samo da će tako možda biti i ovaj put sa ovim tekstom.

 

 

Advertisements

2 mišljenja na „Zagreb ili priča o pivu, patriotizmu i prostitutkama

  1. Povratni ping: The Versatile Blogger Award - easttothesun

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s