Kroz kišu ka Konfederaciji (I dio)

CAM00011

Početak puta, Nova Gradiška

Uskladiti četiri muškarca koji rade u privatnom sektoru da u isto vrijeme dobiju par dana slobodno po težini je jednako pokušajima četiri žene da se usklade da odu na more i da nijedna ne dobije u tom periodu. Ali nekako smo i to uspjeli da iskombinujemo. Tu, naravno, nije bio kraj teškoćama, jer smo ovo putovanje planirali da odradimo autom, a vjerujem da osjećate probleme u vazduhu čim se pomene auto. I treba da osjećate, jer je inače sjajni „ford fokus“ mog druga Gvere tokom testne vožnje do Višegrada i nazad na jedan vikend-izlet neočekivano počeo da štuca i da se trza čim kazaljka pokaže više od 2.000 obrtaja. Nekako smo ga tad dotjerali do Čelinca, ali to je bio jasan signal da nešto moramo da dovedemo u red prije nego što se bacimo u ovu avanturu. Jer putovanje preko BiH, Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke do Švajcarske, kao krajnje destinacije, i povratak preko Italije, baš i nije bezazlena zajebancija i traži ozbiljne pripreme.

Da se ne lažemo, dan prije putovanja uopšte nismo znali hoćemo li krenuti. Kao i uvijek kad čovjek ima posla sa auto-mehaničarima, stizale su kontradiktorne informacije, a neke od njih su govorile da će na popravku auta otići i 500 KM. Srećom, to se nije desilo, ispostavilo se da je cifra daleko manja, a mi smo shvatili da ćemo ipak da gazimo neke nove staze, uprskos svemu.

Radni naziv ovog putopisa je bio „Kucamo na vrata raseljenih stričeva“ jer je prva stanica na putu bio stric iz Rozenhajma, a druga, ona konačna, stric iz Širsa, u Švajcarskoj, blizu tromeđe sa Austrijom i Njemačkom. Ali trebalo je stići do tamo. Uz pomoć navigacije, nadali smo se. Koja je počela da zamire već u Hrvatskoj jer punjač u autu nije radio. Sreća i bog pa se brat Božo sjetio da postoji i jedan punjač –adapter odzada, pa smo za preusmjeravanja kod neodovljno jasnih raskrsnica morali da gledamo unazad i da kao rahmetli Kolin Mekre tražimo uputstva od navigatora, ali bože moj, činjenica da pišem ovaj tekst znači da je sve prošlo kako treba.

Prva prava prepreka na putu bio je zatvoreni tunel Karavanka, na granici Slovenije i Austrije, zbog kojeg smo morali da se penjemo na Potkoren, i to bogami dobro da se penjemo. Kad od terena gdje nema nimalo snijega dođeš do tačke gdje ima i te kako mnogo snijega, i to sve za 25 minuta, a uz to vidiš i saobrajni znak da je nagib nadolje 18 stepeni i da prebaciš iz četrvrte u prvu brzinu, znaš da si zabasao na rutu koja baš i ne može da se nazove standardnom. Ni navigacija, u koju smo se kao dobra djeca 21. vijeka, uzdali kao u bog zna šta, nije nam baš bila od pomoći jer nas je konstantno bacala na neke strane za koje je i minimum zdravog razuma bio dovoljan da zna da nisu najbolje.

Nakon lutanja po Potkorenu i traženja puta za Vilah shvatili smo da će putovanje ipak da se oduži malo više nego što smo planirali. Radili smo čitav dan, sjeli u auto odmah nakon posla i namjeravali da u Njemačkoj budemo već oko pola 12 na večeri. Ali, bogu hvala, u Rozenhajm smo stigli negdje oko jedan noću stigli živi i zdravi. Navigacija nas je dovela direktno pred zgradu. Reče mi drug u tom trenutku, kako se prepoznaju zgrade tih famoznih „naših ljudi“ u inostranstvu. Prosto je, samo pogledaš koji balkon ima satelitsku antenu. Jer svi ostali imaju kablovsku, ali za BN, Pink i slične televizije nije dovoljna kablovska, tako da izbor postaje znatno suženiji.

Prva stanica na putu „Kucamo na vrata raseljenih stričeva“ je bila dostignuta. Blagoja Gverić je stric mog druga koji je penziju zaradio u Njemačkoj radići na uređenjima dvorišta, vrtova i drugih zelenih površina – ili kako bi Njemci rekli garten und landschaftsbau – i sada zasluženo uživa u plodovima dugogodišnjeg napornog rada. Iz braka sa suprugom Mirom ima dvoje djece od kojih su oboje uspješni u svojim zanimanjima. Kad su nam u pola dva ujutro iznijeli večeru na sto praćenu predivnim pivom iz komšijske pivare postalo nam je malo jasnije zašto ljudi emigriraju. Kako kaže stric, u Njemačkoj ima oko 1.200 pivara, a samo u Bavarskoj ih ima 600. Jeli smo i pili smo i već sam u jednom trenutku mislio da će nastavak puta morati da sačeka, ali srećom nisu svi među nama bili ekstremno pospani.

Budim se, pitam gdje smo, kaže mi drug da smo u Austriji, ali da je granica sa Švajcarskom jako blizu. Krmeljav, zrikav i neispavan, gledam u planinčuge obavijene snijegom oko nas i pokušavam da se orijentišem u vremenu i prostoru. Vidimo granični prelaz kako se približava, na njemu nema nikoga pa ulazimo odmah i kako smo točkovima zagrebali teritoriju Švajcarske Konfederacije tako smo se, kao po nekom prećutnom dogovoru, međusobno pogledali i počeli se nekontrolisano euforično smijati, jer smo uspjeli u svom naumu. Niko od nas nikada nije vozio ovu rutu. Ako smo i išli u Švajcarsku ili Austriju, uvijek je neko drugi bio na mjestu vozača, a sada smo sami, tačnije uz povremenu pomoć navigacije, kroz odvratne vremenske uslove stigli do Švajcarske, preko Slovenije, Njemačke i Austrije i ostaje nam još malo do krajnjeg odredišta.

Četverac sa promjenljivim kormilarom

Četverac sa promjenljivim kormilarom

Nije vožnja do Švajcarske božje slovo, toliko je naših ljudi koji to odrađuju rutinski, u cugu, sjednu u auto, recimo, u Sent Galenu i izađu tek kad stignu u BiH, ali mi nismo ti ljudi, ovo je za nas bio prvi poduhvat ovoga tipa i imalo smo sve razloge ovoga svijega da budemo na trenutak zadovoljni sobom.

Idemo autoputem, postaje polako sve veća gužva, radni narod Švajcarske kreće na posao, a mi shvatamo u tom trenutku da prolazimo pored Lihtenštajna, male kneževine koju ćemo posjetiti kroz par dana, i shvatamo isto takko da nas od krajnjeg odredišta ovog putovanja ne dijeli više od pola sata. U tom času sve iza nas kao da postaje dio nekog drugog svijeta. Mi smo u Alpima, bićemo tu par dana, a svi poslovni ili bilo koji drugi problemi će morati malo da sačekaju da se vratimo.

Schiers,  Graubünden

Schiers, Graubünden

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s