Exit ili putešestvije do ludila i nazad

Sunrise on Dance Arena #EXIT2011

Prvo slijedi put. Nekаdа je frustrirаjuće to što su svа dobrа dešаvаnjа nа nekoliko stotinа kilometаrа od tebe, jer se osjećаš kao vječiti provincijalac, аli sа druge strаne pomаže ti dа iskristаlišeš prioritete i dа vidiš koliko ti je stаlo do određenih stvаri. A kаdа si spremаn dа prevаliš stotine kilometаrа dа bi vidio neku grupu, kad si spreman da danima gladuješ samo da bi skupio pare za neki događaj, ondа ništа nije u stаnju dа ti pokvаri doživljаj, ni vrijeme, ni ljudi, ni kišа, ni grаničаri, sve muke i prepreke sаmo povećаvаju vrijednost onogа što će dа bude viđeno. A put do Novog Sаdа je posebnа pričа. Ili uopšte, svаki put po zemljаmа bivše Jugoslavije. Kаko dа čovjek ne osjeti klаustrofobiju kаd nаkon sаt vremenа putovаnjа izbije nа grаnicu, pа nаkon dvа sаtа, kada ga toplina autobusa uspava opet probudi grаnicа i izlazak na hladan vazduh i još hladniji pogled graničara. Dа nаstаviš još dvа sаtа bilа bi još jednа grаnicа i tako do konca svijeta i vijeka. Maleno je sve ovo, malena je BiH, malena je Hrvatska, malena je Srbija, šta se sve izrodilo iz bivše nam države koja ni sama nije bila neki div, bar ne u geografskom smislu. Svima nam je isto i ništa nismo bolji sa svojih pola frtalja zemlje, omeđeni sa svih strana kao životinje u toru.

Ali Novi Sad je u stanju da čovjeka izliječi od svih frustracija i da ga natjera da onu depresivnu ravnicu počne gledati kao nešto pitomo i umirujuće, kao mjesto gdje bi stvarno mogao da pusti korijenje.

Teško je opisati taj divni osjećaj pozitivne nervoze i iščekivanja dok prelaziš Dunavski most i penješ se ka tvrđavi, kad u uličici u kojoj ti se čini da ima deset hiljada ljudi sretneš neku svoju ikonu iz djetinjstva, koga si kao Boga gledao u osnovnoj školi i sad se rukuješ s njim i pričaš i hodaš i nema razlike među vama jer ste obojica  dio istog plemena. Imaš želju da potrčiš, prosto ne možeš više čekati da staneš u beskrajnu kolonu ljudi koji stoje u redu za pretres, a kad uđeš na tvrđavu, ušao si u drugi svijet.

exit2

Godinama je Exit bio nadrealna tačka na mapi Srbije, koja oporavljajući se od sankcije nekako nije mogla da povjeruje da je došao taj čas da u četiri dana preko tvrđave prodefiluje više muzičkih ikona nego tokom čitave prethodne decenije.

Šest je ujutro i ti si na Dance Areni i mnogo zanimljivije od muzike su razne spodobe koje svaki čas iskoče iz mase, od koje bi se veliki dio možda i vratio u kamp, ali kao da nisu sigurni hoće li se ikada više vratiti tu, u čudnu mješavinu Engleza, Holanđana, Francuza, profesionalnih partijanera koji su došli iz Južne Koreje ili Australije (znaš ih jer su po kampu okačili zastave), sunce je već dovoljno jako da te podsjeti da je sredina jula i ti plešeš još sat ili dva ako di-džej nije previše dosadan i ako ljudi oko tebe nisu previše mrtvi.

U jednom trenutku iz grupe iskače neki raspoloženi Englez, očigledno razdragan balkanskom druželjubivošću i gostoljubivošću, pa je i on odlučio da krene tim putem i ponudi ti dio svoje droge. Prilazi ti i nudi kesicu sa nekim bijelim prahom i kaže: „Hej momci, hoćete li malo ekstazija?“ a ti se čudiš budali što ne zna da se ekstazi guta u tabletama, i još gore, što nije shvatio da su mu lokalni mangupi uvalili istucani Andol ili Aspirin, što je tih dana išlo kao alva, mada više ni alva ne ide ko alva. Znaš da nije progutao ekstazi i zbog toga što si upravo vidio čovjeka na ekstaziju kako pokušava da odbacujući se od zidić visik pola metra napravi salto unazad, i pravi ga 90% dobro, ali onih zadnjih 10% u kojima treba da se dočeka na ruke, nije baš najbolje završio tako da je svoj snagom udario licem u beton i ti mi pritrčavaš, ne toliko da mu pomogneš, jer ti se čini da mu nema pomoći, već da ga prikupiš, ali on skače i nekim divnim čudom nema ni jedne kapi krvi, i nastavlja da skače, kao da ništa nije ni bilo. Onda već pomisliš da ti je dosta za prvu noć, a već je sedam ujutro i tri su dana pred tobom, pa ideš u stan ili u kamp gdje si već. Bolje bi ti bilo da si u stanu jer u kampu ne možeš spavati duže od 9, pa ako legneš oko osam nećeš se baš naspavati, jer dva sata sna baš i nisu dovoljna da drže čovjeka na nogama cijeli dan i noć.

Ali ti sporadični incidentni nisu nešto što može da ti pokvari dožiljaj, jer Exit nije gomila budala na jednom mjestu, već jedna od rijetkih oaza duha na ovim prostorima.

Exit je prije svega jedno duhovno iskustvo. Kada pedeset hiljada duša pjeva i pleše spojeni u jednom glasu i jednom pokretu to je  nevjerovatno jedinstvo ljudi, impuls koji teži ka jedinstvu svih ljudskih bića, uprkos svim našim sitnim razlikama u boji kože, glasa i zastave i oduševljenje koje se u tom magičnom trenutku rađa i širi od srži prema najsitnijim porama bića dokazuje da čovjek nije samo destruktivna životinja već biće koje osjeća potrebu za usavršavanjem, jedinstvom i prevazilaženjem svega onoga što predstavlja uniženje ljudskom rodu. To je euforija i ekstaza, korak bliže Bogu i dva koraka bliže ljudima. Pedeset hiljada ljudi kao jedno biće! Nije to samo utapanje u masu već nadrastanje sopstvene malenkosti. Sve se tada se spaja u savršenu cjelinu, muzika, tvrđava iz osamnaestog vijeka, vedro nebo i jedno neponovljivo ljeto dvije hiljade i neke. Ali ko to nije osjetio na svojoj koži sve ovo je samo prazna priča.

exit

Nije ni Exit zadnjih godina ono što je bio, nema više tog hipijevskog osjećaja na tvrđavi, previše se toga izdešavalo da bi taj rast bio kontinuiran. Ekonomska kriza je uslovila slabiju prodaju karata, a ona je uslovila slabiji spisak izvođača, koji se opet odrazio na slabiju prodaju karata  naredne godine i tako u krug dok praznina na tvrđavi ne postane previše očigledna. Nema ni onog gotovo paničnog trčanja sa stejdža na stejdž da vidiš što više izvođača koje nisi mogao da vidiš par godina prije toga, i onog osjećaja manijakalnog otimanja iskustva od života, od vremena koje prebrzo teče, jer sjediš u Dunavskom parku i gledaš spisak izvođača i prosto se pitaš se šta bi moglo da se gleda te večeri i za koga si čuo dobre kritike. Ali ništa na svijetu ne može da promijeni tu činjenicu da je Exit bio jedan od izvora napajanja onog duha „kao da je bilo nekad“, koji je ostao nedostupan svim generacijama rođenim sredinom i krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, onog osjećaja širih granica, šireg identiteta, širih mogućnosti.

Exit će svima onima koji su imali tu sreću da se na njemu napajaju tih zlatnih godina ostati vječita pozitivna tačka životnog iskustva, svjetionik na zatamnjenoj karti Zapadnog Balkana, mjesto gdje u roku od par sati prevazilaziš averziju prema ušminkanom i izvještačenom purgerskom izgovoru samo zato što ti se jedna Purgerka nalazi u rukama i što ti odjednom sve vezano za nju i Zagreb djeluje daleko privlačnije nego što ti to je to izgledalo par dana prije toga kada si većinu stvari o tom gradu saznavao preko njihove televizije. A onda kad počne da ti se zaklinje svojim sad već više ne iritantnim već maznim izgovorom (percepciji je trebalo svega dva sata da promijeni estetsku klasifikaciju) da će prvom prilikom doći da te posjeti u Banjaluku, shvatiš koliko si i sam podložan promjenama, i koliko je to, na kraju krajeva, divna stvar.

exit 3

Exit je jedno od onih mjesta, gdje, što bi rekao Živojin Pavlović, biologija pobjeđuje ideologiju, i gdje je samo bitno to šta ti hoćeš od te noći, a za ostatak života ćeš da se brineš kad dođeš sebi par dana nakon festivala. Da nije bilo ničega drugog, da nema onog divnog osjećaja punoće i intenzivnosti života tokom ta četiri dana,  samo to oživljavanje minimuma kulturnog identiteta jugoslovenskog prostora  i sentimenta bilo bi i više nego dovoljno da generacije koje su tih godina skakale po tvrđavi, generacije koje nisu imale priliku da  te širine dožive, svojom zahvalnošću pošalju u raj organizatore i sve one koji su dopirinijeli da ta magija traje, bar neko vrijeme.  Jer život nije samo ono što mi proživljavamo već i ono što su nam rekli da život može da bude, ili je bar nekada bio, ono što iz sfere priče utiče na tvoj život oblikujući ga na presudan način.

Advertisements

Jedno mišljenje na „Exit ili putešestvije do ludila i nazad

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s