Žića ili čovjek koji voli svoj posao

Tužno je kad shvatimo koliko nam divnih čuda svakodnevno prolazi ispred očiju, a da toga nismo ni svjesni, koliko nevjerovatnih životnih priča i ubjeđenja ostaje sakriveno iza zavjese neprimjetnosti, i koliko dugo ljudi pamte takve pojave nakon što prođu, a da im ni jedan minut svog dragocjenog vremena nisu posvetili dok su bili tu, kraj nas…

–          Ma daj, šta kenjaš, ili pričaj ko čo’ek, il’ da idemo!

–          Ti ko pripovjetku da počinješ, matere mi….

–          Alo bre, Andriću, naruči još jednu turu, vidim ja da će ovo potrajati…

–          C c c…

Ah… Dobro…

Jeste li ikada upoznali komunalca koji to radi iz ubjeđenja? Ne, ne mislim ništa negativno, jednostavno vas pitam da li ste ikada sreli radnika gradske čistoće koji taj posao radi sa tolikom ljubavlju i posvećenošću da se i nakon radnog vremena vraća na ulicu? Da, ljeto, veče, devet-deset sati, ljudi šetaju, sjede u birtijama, cugaju pivo, gledaju Ligu Šampiona, ubijaju po parkovima najjeftinije crno vino koje se može naći u prodavnici preko puta, a on dolijeće sa kolicima i počinje da istresa kante sa autobuske stanice, da kupi sa ulice kartone, da čisti prašinu sa trotoara… Žića… Kako “šta Žića“, Žića, tako smo ga zvali. Znači, Žića, kolica, metla i čopor pasa koji se od njega nije odvajao. Mršav, ne naročito visok, sa par zuba manjka, koji su, eto, baš oni što se vide čim otvoriš usta. Uvijek u istoj odjeći. Vozi slalom između stubova rasvjete sa kolicima i smije se. Voli svoj posao. Zamislite scenu, neki mladi par sjedi na stepenicama i ljube se. I dolazi on. Sa kartonom. “Djeco draga, stavite ovo poda se, sve vam na bubrege ode. Mladost djeco, mladost, većeg blaga u životu nećete imati!“ Sa frenetičnim izrazom lica i ludačkim sjajem u očima. Golupčićima ništa nije jasno, ustaju, stavljaju karton pod dupe i nastavljaju gdje su stali. A on skakuće dalje, sve pjevušeći, lagan sam, lagan sam, lagan sam, lagan sam… Kao Džokerov dobri brat blizanac. Uvijek je ljudima pokazivao kasetu nekog harmonikaša sa početka osamdesetih, znate već kako su izgledali ti omoti. Što kaseta? Pa, Žića je bio harmonikaš, srcem i dušom. Sjećam se jednom, vraćao sam se iz škole, nebo se otvaralo nada mnom, a on je skinuo jaknu, pokrio njome harmoniku da slučajno ne pokisne i miran produžio dalje. Uvijek sam se pitao koji će mu ona kaseta, a onda mi je jednom u parku objasnio da je to bio tip koji ga je toliko demoralisao da je odlučio da od tada svira samo onako, radi raje. Nikako da pokušava nešto veće. A mislio je. “Uvijek će se naći neko bolji od vas, uvijek!“

Ustvari, niko nije ni znao odakle se on stvorio. Kao i uvijek, kad se radi o ljudima kao što je on, počele su priče da kruže, sve jedna luđa od druge. Ali sad iz ove perspektive kad gledam, najveća fantazija je bio njegov život, sama njegova pojava i priča koju je nosio sa sobom. Nema ništa nevjerovatnije od toga. Reče mi jednom da je skoro za popravku harmonike dao 900 KM. Ne bi to bilo ništa čudno da Žićina plata nije bila najviše 200KM.  Ali, ni to više nije čudno kad se zna da je svu svoju ljubav prema harmonici uspio da pretoči u jednu jedinu rečenicu.  “Ma ja bih zbog nje i s pičke siš’o.“  Jednom je moj stari bio kod njega i ovaj mu je pokazao čudnu stvar, televizor nasred dvorišta, televizor star 40 godina u najmanju ruku, sa zaleđenom slikom i to u boji. A na ekranu, opet neki harmonikaš. Kako kaže, sto puta bolji od Kemiša. Starom ništa nije bilo jasno, a onda mu je Žića otkrio fazon. Skinuo je staklo sa televizora i izvadio sliku. Baš izvadio. Baš sliku. Poster nekog mastora crno-bijelih dirki koji je bio popularan dok je Tito još bio živ.

Jednom smo uveče šetali i nešto je bilo čudno. Ljudi su se počeli skupljati u gomilu, a kad god se ljudi skupe u gomilu ne miriše na dobro. Nije mi bilo jasno šta se dešava, a onda sam ispod kante za smeće vidio lokvu krvi. Vidio sam Žiću kako leži na trotoaru. Vidio sam gomile ljudi kakog gledaju i komentarišu, sve u pola glasa, valjda iz saučešća ili pristojnosti, pojma nemam. Neko reče da je imao epilepsiju. Srećom se tu našao tip koji je tek diplomirao medicinu pa je uspio da mu da “stručnu pomoć“  dok nije stigla Hitna. Pardon, dok nije stigao neki Folksvagen karavan sa naljepnicom crvenog krsta na sebi. Ni nosila, ni doktora, samo neki ćelavi tip koji je Bog zna šta očekivao da će naći, sve se nadam da mu je bio to prvi dan na poslu vozača hitne pomoći jer u druge opcije odbijam da vjerujem. Tako, došao je tip sa autom koje je imalo namjeru da jednog dana postane vozilo hitne pomoći i vidio da čovjeka u nesvijesti i krvave glave ne može ugurati na zadnje sjedište, pa se vratio. Do Hitne. Da im kaže da pošalju pravo vozilo, znate ono, sa nosilima i barem dva doktora koji će da rade svoj posao. A Žića je za to vrijeme čekao. Ali se dobro završilo. Uprkos gomili sranja koja su u stanju da jednu osobu snađu u trenutku kad najmanje treba, dobro se završilo. Ujutro je opet praznio kante za smeće u pratnji vjernog čopora pasa, samo što je ovaj put imao bijeli zavoj koji je nosio  kao ratni trofej. Nije htio da uzme dan odmora.

Jebiga, mi smo otišli, nismo čuli više ništa ni o nekim mnogo bližim osobama , a kamoli da znam šta je bilo sa njim. U jedno sam siguran. Treba se potruditi i pokušati pojmiti svu nevjerovatnost ljudskog života. Treba dati sve od sebe i smisliti nešto dovoljno nemoguće što bi moglo da se mjeri sa svim onim što se stvarno dešava ljudima, a što vidimo tek na osobama kao što je on.

-Alo brate, ‘oće li više ta tura?!

Advertisements

6 mišljenja na „Žića ili čovjek koji voli svoj posao

  1. Niko ne napisa gdje mu je harmonika a ja sam čuo priču da mu je harmoniku,ni manje ni više,naki policajac oteo na ulici,pa sad???On to najbolje zna.Od nje se nije odvajao ni u ratu a bio je u 16.Garavoj,ja sam ga našao u posavini.

  2. Hvala dragom Bogu, netko je stavio par divnih riječi o ovom Čelinačkom heroju, i ja ga baš ovako doživljavam, hvala ti još jednom. PS. Žića i dalje vrijedno kupi naše otpatke, dok mi cugamo razne alkohole po „našem“ gradu. I još uvjek se smješi.

  3. Odlično. Mislim da se mnogo ljudi ponaša prema njemu na jako loš način, stoga je divno pročitati ovako divne riječi o njemu. Također, i mene je uvijek zanimalo kako je došao baš u naš grad?!

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s